Пријавни формулар за доделу бесплатних дечијих ауто седишта

УПИТ У ЈЕДИНСТВЕНИ БИРАЧКИ СПИСАК

Roditelji Ivana Batinića predložili Obrenovčane za akciju „Najplemenitiji podvig godine“

Roditelji preminulog Ivana Batinića predložili su svoje sugrađane za akciju „Najplemenitiji podvig godine“. Obrenovčani se nesebično borili za mladića koji nije dočekao transplantaciju.

Ceo Obrenovac, svi njegovi žitelji, stali su u odbranu života devetnaestogodišnjeg Ivana Batinića. Biti svedok takve plemenitosti i humanosti kakvu su oni pokazali za čoveka je privilegija i čast što je na delu video takvo uzvišeno osećanje.

Ovo je u autorskom tekstu u bečkim novinama napisao kardiohirurg iz Austrije Andreas Cukerman, koji je trebalo da uradi transplantaciju srca mladom Obrenovčaninu. Tekst divljenja Srbima, nažalost, nastao je nekoliko dana po Ivanovoj smrti. Njegovo srce nije izdržalo i Ivan nije doživeo operaciju, koja bi mu podarila drugi život, za koji su se njegovi sugrađani tako srčano i nesebično borili.

Tu podršku i nadu koji su im ulivale njihove komšije, poznati i nepoznati sugrađani, to što ih nisu ostavili same, ne zaboravljaju Ivanovi roditelji Vlada i Nadica. Pozvali su redakciju da u susret tradicionalnoj akciji „Novosti“ predlože svoje Obrenovčane za „Najplemenitiji podvig godine“.

– Moj Ivan nije dočekao novo srce, ali njegovi su Obrenovčani pokazali da je njihovo srce veliko poput svemira – danas, godinu dana posle Ivanove smrti, uz suze kaže otac Vladimir.

Kada su pre godinu i po saznali da je Ivanu neophodna transplantacija srca, koja se u Beču može izvesti za 120.000 evra, žitelji Obrenovca sami su se organizovali. Činili su sve što je bilo u njihovoj moći da skupe novac. Priređivali su humanitarne koncerte, sportske manifestacije, prodavali majice sa likom mladog Ivana. Beograd je tada bio izlepljen njegovim slikama, ispod kojih je pisalo „Pomozimo našem drugu, bratu, prijatelju. Našem Batketu“. Gostovali su na televiziji u majicama sa Ivanovim likom, otvorili račune u bankama…

– Pitaju me na poslu: „Nadice, šta ima tako plemenitog u tome što ti je sin umro“ – priča Ivanova majka. – Ti su ljudi plemeniti – odgovaram. Naše komšije, Ivanovi školski drugari, rođaci, i ljudi koje nikada u životu nismo videli. Oni su se za život mog deteta borili kao da je Ivan njihov najmiliji, najbliži…

Skupljeno je oko 80.000 evra, i sa tim novcem se moglo poći u Beč. Operacija je zakazana za kraj oktobra. Ali, nažalost, tog dana, tog 4. oktobra, samo 20 dana pre puta nade u prestonicu Austrije, srce je Ivana izdalo. Obrenovac je utihnuo. Tog je dana sve stalo. Ceo grad se osećao kao da je izgubio bitku, pričaju roditelji. Čak je i fudbalska utakmica između Vojvodine i Obrenovca, u znak poštovanja prema Ivanu, odložena.

– Niko nikada i ništa na svetu neće moći da vrati našeg sina. Ja to znam – kaže Nadica. – Ali, znate li vi koliko majci znači to što su njegovi Obrenovčani zajedno dali sve od sebe da ga sačuvaju na ovom svetu. Upravo zbog tih ljudi, zbog plemenitosti i dobrote koje su pokazali, moj će Ivan zauvek ostati sa nama. Zauvek.

Izvor: Večernje novosti 

Prošle nedelje osnovano je Udruženje za pomoć obolelim od teških i retkih bolesti „Ivan Batinić“

{youtube}s7mWGEZts7o{/youtube}

{youtube}uEUDtxleHQc{/youtube}