Пријавни формулар за доделу бесплатних дечијих ауто седишта

УПИТ У ЈЕДИНСТВЕНИ БИРАЧКИ СПИСАК

Predstava „Miljakovac, to jest Novi Zeland“

Gradska opština Obrenovac i Sportsko-kulturni centar Obrenovac, u sklopu kampanje za inkluzivno obrazovanje Ministarstva prosvete, organizuju u petak, 13. maja 2011., u 19.00 sati u pozorišnoj sali SKC Obrenovac gostovanje Malog pozorišta „Duško Radović“ sa predstavom „Miljakovac, to jest Novi Zeland“.

Kampanjom se stvara klima za senzibilizaciju javnog mnenja prema osobama sa invaliditetom, a pozorišne predstave kao oblik širenja informacija o životu osoba sa invaliditetom novi su vid promocije inkluzivnog obrazovanja.

Predstava je urađena prema motivima knjige Jasminke Petrović „O dugmetu i sreći“. Režija: Marko Manojlović, uloge: Miloš Anđelković, Damjan Kecojević, Vladislava Đorđević, Dušica Sinobad, Jovo Maksić.

Centar za razvoj inkluzivnog društva je organizacija koja je nastala sa idejom da se projektima utiče na ostvarivanje potpune inkluzije osoba sa invaliditetom, kroz  poštovanje ljudskih prava i kroz njihovo slobodno, izborno obrazovanje, zapošljavanje, pravo na porodicu i slobodno vreme.
Saradnjom na različitim projektima tim CRID-a je dobio od dečije spisateljice, Jasminke Petrović, na poklon knjigu „O dugmetu i sreći“.
Imajući u vidu kako su deca sa i bez invaliditeta putem ove knjige došla do saznanja i poštovanja  mogućnostima i bogatsvu različitosti, CRID je pokrenuo postavljanje pozorišne predstave po ovoj knjizi. Malo pozoriše „Duško Radović“ kroz ovu jedinstvenu inkluzivnu predstavu pruža svima odgovore na dileme oko poimanja fenomena invalidnosti.

„Miljakovac, to jest Novi Zeland“

On ne može da zakopča dugme, veže pertle, iseče meso u tanjiru. Teško mu je da se popne u autobus, šutne loptu, nacrta skejtera. Mama i tata su brižni i umorni, a doktorka zahtevna i puna svojih problema. Ljudi na ulici ga sažaljevaju i obilaze u velikom luku, a drugovi u školi ga ismevaju i izbegavaju. Zovu ga Kljaka, mada se baš lepo zove, Jovan.
Danas je teško imati drugačije patike, a kamoli imati drugačije telo. Zato on svet gleda ćutke, iz prikrajka. Tako mu je lakše i sigurnije. Društvo mu pravi jedino njegov bezimeni zamišljeni prijatelj. Uz njegovu pomoć stigao je do sedmog razreda, a tada se pojavila Milica. Ona je puna priča, pitanja, predloga i planova. Otvara neka sasvim nova vrata koja obećavaju dobru zabavu, ali ujedno vode u nepoznato, mračno i opasno.
Ako ste pomislili da je ovo predstava o sirotom dečaku s hendikepom, grdno ste se prevarili. Jovan nije tu da nas rastuži, već razgali. On ne izaziva sažaljenje, već divljenje.
Uči nas da budemo iskreni i hrabri. Otvara pitanja jednakosti i različitosti. Tera nas na preispitivanje i najzad, vodi nas na Miljakovac tj. Novi Zeland.

Ulaz je slobodan.