Пријавни формулар за доделу бесплатних дечијих ауто седишта

УПИТ У ЈЕДИНСТВЕНИ БИРАЧКИ СПИСАК

Porodica Stamenić poklonila opštini Obrenovac zbirku od osam slika Vojislava Stamenića

Danas su u opštini Obrenovac predsednik opštine Željko Jovetić i Zoran Stamenić, sin obrenovačkog slikara Vojislava Voje Stamenića, potpisali ugovor o poklonu kojim porodica Stamenić poklanja opštini Obrenovac zbirku od osam slika Vojislava Stamenića.

Tim povodom će večeras, u 19.00 časova, u Galeriji Sportsko-kulturnog centra „Obrenovac“ biti svečano otvorena izložba slika  Vojislava Stamenića. Postavka će trajati do 23. aprila.

Povodom vrednog poklona koji je porodica Stamenić poklonila opštini Obrenovac predsednik opštine Željko Jovetić je rekao:

– Verovatno da je ovo najznačajniji kulturni događaj u 2012. godini, a zajedno sa izložbom koja se večeras otvara, verovatno i najznačajniji kulturni događaj u poslednjoj deceniji. Svi znaju da smo voljni da napravimo zavičajni muzej na mestu današnje biblioteke, a da za biblioteku obezbedimo drugi adekvatan prostor. Ovaj poklon će biti značajan deo postavke budućeg muzeja, a do tada će biti u Konaku Miloša Obrenovića – kazao je Jovetić.

Poznati obenovački slikar Vojislav Voja Stamenić za života je odlučio da svome rodnom gradu, Obrenovcu, pokloni jedan broj slika nastalih u periodu od 1983. do 1993. godine. Slike su nastale u SAD-u, gde je umetnik živeo od 1974. godine, kada je zbog slike „Rekvijem“, izložene na Oktobarskom salonu 1973. godine, bio napadnut od strane Komunista likovnih stvaralaca Beograda kao jedan od nosilaca pojave crnog talasa u srpskom slikarstvu. 

Zahvaljujući porodici Vojislava Stamenića, koja je odlučila da ispuni želju umetnika, opština Obrenovac dobila je na poklon  umetnički vrednu zbirku od osam slika, koju daje na čuvanje i brigu matičnoj biblioteci „Vlada Aksentijević“ u Obrenovcu.

– Moj tata se selio čitavog života, ali je uvek sanjao o Obrenovcu, pošto je ovde išao u školu i rastao. Mi smo živeli na Fruškoj Gori, u južnoj Srbiji, na Jadranu, ali uvek je bila ta ideja da će se vratiti. Iz političkih razloga je emigrirao i posle 30 godina se vratio da poseti Obrenovac, ali ovo je njegovo pravo i večito vraćanje u Obrenovac. Te slike su morale da se vrate ovde. On je bio slikar koji je stvarao o Srbiji. Čak i kad je živeo u Americi, on je stvarao o Srbiji. On nikad nije ni otišao iz Obrenovca – rekao je Zoran Stamenić.

Stvaralštvo Vojislava Stamenića može se sagledati kroz tri tematske i stilske faze. U prvoj fazi, koja je trajala negde do sredine šezdesetih godina dvadesetog veka, teme kojima se bavio bile su ciganske legende, stvarne i imaginarne, prožete promišljanjima o tragičnoj sudbini romskog naroda. U Vojinom drugom periodu, koji bi se mogao nazvati neo-nadrealizam, uz poznate romske motive, pojavljuje se i tematika vezana za preokupacije, želje, sumnje, strasti i snove savremenog čoveka koji živi u dimaničnom i nesigurnom vremenu. Početkom sedamdesetih godina, Stamenić počinje da radi u pastelu, kada se formira nova faza u njegovom stvaralaštvu, koja stilski zaokružuje period  do  umetnikove smrti 2002. godine. Sam umetnik je ovu fazu svog stvralaštva nazvao psihorealizmom. Ovaj termin se može objasniti na više načina: slikarstvo kao odraz unutrašnje umetnikove vizije; slikarstvo kao upućenost na duševnu stvaranost kao jedinog nosioca slikarskog čina itd. 

Opština Obrenovac i matična biblioteka „Vlada Aksentijević“ dobili su vrednu poklon zbirku našeg slikara Vojislava Stamenića koju će čuvati kao veliko umetničko blago za naredne generacije koje dolaze, koje će imati priliku da kontempliraju i interpretiraju ove  mistične i enigmatske kompozicije. Sam umetnik je pokazivao veliku ljubav i poštovanje prema svom narodu, što je njegova porodica pokazala ovim gestom poklanjanja slika opštini Obrenovac.

Slike u poklon zbirci:

  1. Legenda o Marti, 124×93 cm, kombinovana tehnika, 1993.
  2. Fuzija u oku Atlantide, 124×93 cm, kombinovana tehnika, 1985.
  3. Jesen umetnika, 124×93 cm, kombinovana tehnika, 1987.
  4. JOJA, 124×93 cm, kombinovana tehnika, 1986.
  5. Roditeljima, 124×93 cm, kombinovana tehnika, 1989.
  6. Praznik u četvrtoj dimenziji, 124×93 cm, kombinovana tehnika, 1985.
  7. Prvi dan, 124×93 cm, kombinovana tehnika, 1985.
  8. Atlantida, 124×93 cm, kombinovana tehnika, 1988.

Biografija

Vojislav Stamenić rođen je 1931. godine u Velikom Polju, kod Obrenovca, u kući Bože vunovlačara. Pohađao je školu u Obrenovcu, a Gimnaziju u Beogradu. Tokom školovanja u Beogradu bio je pripadnik grupe „Beli orlovi“, omladinske organizacije koja je bila opozicija SKOJ-u. Kao mladić je bio hapšen nekoliko puta.  Nakon završene mature, najpre je upisao glumu na Fakultetu dramskih umetnosti. Tokom celokupnog školovanja pokaziva oje veliki dar i ljubav prema likovnim umetnostima, crtanju i slikanju. Nakon nagovora kolega sa klase, odlučuje da pokuša da upiše Akademiju likovnih umetnosti. Iz prvog puta mu to polazi za rukom. Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu završio je 1958. godine u klasi profesorke Zore Petrović. Tokom studija posetio je Italiju, gde se susreo sa velikim delima italijanske umetnosti. Bio je oduševljen delima italijanskih majstora, naročito venecijanskom i firentinskom renesansom. Dela koja je video u Italiji ostavila su značajan trag i uticaj na Stamenićevo formiranje kao umetnika.

Nakon završetka Akademije likovnih umetnosti, radio je kao nastavnik likovnog obrazovanja u nekoliko gradova u tadašnjoj Jugoslaviji. Najpre u Stublinama, zatim u Vrdniku, u Paraćinu, Malom Lošinju, Krupnju i Obrenovcu. U Parićinu je radio kao glavni dizajner u fabrici stakla.  Stamenić je bio čovek koga nije držalo mesto, što pokazuje njegova biografija, i stalno kretanje. Voleo je prostor i kretanje, i ovde vidimo još jedan uticaj na njegovu umetnost.

Tokom 1971. godine prvi put je posetio SAD, kada je po pozivu tadašnje emigracije organizovao samostalnu izložbu. Nakon povratka u Jugoslaviju, počinju problemi sa UDBA-om, koja intenzivira praćenje i povećava pritisak oko umetnika. U ovo vreme, pred odlazak iz zemlje izlaže u Obrenovcu, Nemačkoj i Švedskoj.

U Jugoslaviji je radio do 1974. godine, kada je napustio zemlju i emigrirao u Sjedinjene Američke Države. Zbog slike „Rekvijem“ koja je bila izložena na Oktobarskom salonu 1973. godine, bio je napadnut od strane Komunista likovnih stvaralaca Beograda, kao jedan od nosilaca crnog talasa u slikarstvu.

U SAD odlazi 1974. godine, gde je predavao na Princ Džordž komjuniti koledžu i Merilendskom univerzitetu.  Najpre je sa porodicom živeo u Vašingtonu, a posle nekoliko godina se seli u Majami. U početku je radio različite poslove kako bi prehranio porodicu, a svaki slobodan trenutak je posvećivao slikanju.

Imao je svoju galeriju i umetničko-majstorsku radionicu u Vašingtonu i Majami Biču na Floridi. Bio je član Umetničkog centra Floride. U njegovim radionicama umetnička znanja stekli su brojni mladi umetnici.

Tokom devedesetih godina, ponovo posećuje Srbiju, što mu je donelo mnogo zadovoljstva i sreće. Period od početka devedesetih do smrti je Vojino zlatno doba, može se reći da je tih godina doživeo svoju Apoteozu. U ovom periodu nastale su najzrelije i najuspešnije slike.

Preminuo je u aprilu 2002. godine u SAD. Sahranjen je u Vašingtonu, na Rok Krik groblju.

Voja Stamenić izlagao  je na sedam samostalnih i jedanaest grupnih  izložbi u nekadašnjoj Jugoslaviji.

U SAD je izlagao svoje radove na petnaest samostalnih i dvanaest grupnih izložbi.

U SAD je sedam puta nagrađivan.

Slike mu se nalaze u mnogim kolekcijama širom sveta.