Пријавни формулар за доделу бесплатних дечијих ауто седишта

УПИТ У ЈЕДИНСТВЕНИ БИРАЧКИ СПИСАК

Kultura

Položaj malog grada u neposrednoj blizini i ogromnoj senci velikog odredio je  i neke osobenosti kulturnog života u Obrenovcu, naročito u novije vreme. Zbog njega se ovde  samo delimično razvila matrica provincijske kulturne autonomnosti, karakteristična za gradove slične veličine, a znatnije udaljenosti od većih centara. Veliki broj Obrenovčana upućen je na bogatu kulturnu ponudu i široke mogućnosti Beograda, udaljenog svega tridesetak minuta vožnje autobusom. To je omogućilo neposrednu komunikaciju sa gotovo svim institucijama kulture u glavnom gradu, ali i znatno uticalo na vidove i ambicije „sopstvene“ kulturne produkcije.

Naravno, kulturni razvoj Obrenovca pratio je njegove opšte razvojne tokove. Još sredinom prošlog veka, Palež je izašao na glas kao „veselo mesto, u kome se mnogo i lepo peva“. A i igralo se, pa je pored vlastitih pesama imao i svoje kolo – „Paležanku“. Nešto od toga blaga sačuvao je svojim zapisima kompozitor Kornelije Stanković.

Svoj prvi kulturni centar Obrenovac je dobio 1932. godine, kada je izgrađen i otvoren „Sokolski dom“, koji je bio stecište i središte sportskog i kulturnog života. U njemu su se okupljali i radili intelektualna i gradska elita, humanitarne organizacije, pevačka društva, sportisti, lovci, zanatlije, trgovci. Važno je naglasiti da je Dom podignut dobrovoljnim prilozima  plemenitih Obrenovčana, kako piše „Glas Valjeva“, 1928 godine, odnosno, prilozima obrenovačkih udruženja, građana i privrednika, a da je  jedan od najvećih donatora bio Kralj Aleksandar. Plac i prilog dala je tadašnja opština. Dugo je ova lepa zgrada bila napuštena i zapuštena, a sada je spremna da nastavi tradiciju zasnovanu tridesetih godina prošloga veka.

U međuvremenu, centar kulturnog i sportskog života Obrenovca postao je Dom kulture i sportova, otvoren 1982. godine, koji se danas „krije“ iza naziva Sportsko-kulturni centar Obrenovac. U Domu kulture su pozorišno-bioskopska sala sa 700 sedišta, mala sala sa kamernom scenom, likovna galerija, gradski bioskop koji prima 450 gledalaca i drugi prateći prostori. U njemu je i ogranak matične biblioteke, druge centralne kulturne ustanove u Obrenovcu. Impozantna i interesantna građevina delo je arhitekte Dragana Ilića
Pod okriljem Doma kulture rade mnoge umetničke grupe: Baletski studioMali amaterski teatar, hor „Obrenovačke devojke„, raznovrsne umetničke škole.
Folklorno nasleđe neguje nekoliko kulturno-umetničkih društava: „Dragan Marković“ iz Zabrežja, „Prva Iskra“ iz Bariča, „TENT“ i „JEKA“ iz Obrenovca, ansambli iz Stublina, Skele i Velikog Polja.
Drugi obrenovački centar kulturnih dešavanja je biblioteka „Vlada  Aksentijević“. Biblioteka je smeštena u atraktivnoj i najstarijoj varoškoj građevini, „česnom domu“porodice Mihailović sa početka 19. veka, u kojoj je nekada i sam Knjaz Miloš bivao čest gost, zbog čega je i danas poznata kao Milošev  konak. Pored centralne zgrade, bibliotečku delatnost obavlja u četiri ogranka (u Sportsko kulturnom centru, naselju Rojkovac, u Stublinama i  ogranku „Pavle B. Nikolić“), sa ukupnim fondom od oko 100.000 bibliotečkih jedinica.  Kao svojevrstan informaciono-kulturno-obrazovni centar Obrenovca, Biblioteka pored osnovne delatnosti, organizuje u centralnoj zgradi prateće programe: književne večeri, tribine, izložbe, koncerte, kamerne pozorišne  predstave, konkurse, radionice… Neguje i izdavačku delatnost koja je, uglavnom, usmerena na izdanja obrenovačkih književnih stvaralaca i dela koja obrađuju zavičajnu istoriju i baštinu Obrenovca. Biblioteka je osnivač i Književne nagrade  „Biblios“. U Biblioteci sečuva spomen-zbirka obrenovačkog slikara Vojislava Stamenića i biblioteka celina Stanislave i Milosava Bojića. Članovima Biblioteke dostupni su svi bibliotečki fondovi u slobodnom pristupu, čitaonica i računari sa internet vezom. Na sajtu Biblioteke (www.bibliotekaobrenovac.org ) dostupna je Digitalna kolekcijakulturne baštine Obrenovca koju čine digitalizovane knjige, periodika, razglednice, fotografije, plakati, bibliografije i druga građa, koja se stalno dopunjuje novim sadržajima. Osnivač i finansijer Biblioteke „Vlada Aksentijević“, Obrenovac je Skupština grada Beograda.
U Obrenovcu su se ukorenile i neke stalne kulturne manifestacije – prolećne i letnje likovne kolonije u Zabranu i Jozića kolibi, festivali dečjih folklornih ansambala i dramskih grupa.

,,Grad otvorenog srca“ je manifestacija koja se tradiconalno organizuje na početku svake godine. Po ugledu na beogradsku akciju „Ulica otvorenog srca“, 1. januara  deci Obrenovca srećnu Novu godinu poželi veliki broj muzičara, pesnika, plesača, klovnova… U sklopu programa održavaju se pozorišne predstave, koncerti horskih grupa, nastupi svih KUD-ova sa teritorije opštine Obrenovac kao i nastupi baletskih grupa. Svake godine dodele se nagrade najuspešnijim učesnicima likovnog i literarnog konkursa. U drugom delu programa predstavljaju se i deca koja su u protekloj školskoj godini postigla izuzetne rezultate u različitim oblastima – sport, umetnost, nauka.  Osnovna ideja ove manifestacije je promocija kulture duha, tela, zdravog življenja i humanosti.

Obrenovačko leto je manifestacija od značaja Gradske opštine Obrenovac koja svaki godine privlači veliki broj kako učesnika tako i posetilaca iz Obrenovca i okoline. Program je osmišljen kao letnja festivalska manifestacija, koja ima za cilj da predstavi različite forme umetničkog stvaralaštva, od vizuelnih umetnosti, preko dizajna, muzičkih dešavanja, pozorišnih i izvođačkih umetnosti. Manifestacija se otvara prvog jula svake godine i traje do kraja avgusta a ulaz na sve događaje je besplatan.

Festival narodnog stvaralaštva i folklorne tradicije ”Međunarodni susreti u Obrenovcu” je manifestacija koja se svake godine sredinom avgusta organizuje na u Obrenovcu. Okuplja veliki broj domaćih i inostranih folklornih ansambla.  Tokom trajanja festivala sva folklorna društva imaju nastupe na Gradskom trgu i defile kroz grad kako bi prikazali svoje nošnje i kulturnu baštinu zemlje iz koje dolaze. Za vreme festivala organizovan je i etno bazar. Festival se organizuje od 2009. godine i do sada su na manifestaciji gostovali ansambli iz  Slovenije, Slovačke, Češke, Čilea, Bugarske, Republike Srpske, Grčke, Poljske, Argentine, Turske, Meksika, Španije, Francuske, Venecuele, Perua…

MIKA ALAS PLOVI ZA OBRENOVAC

(Novica Jovanović Soleničin)

SRBIN koji je najbolje znao da računa, nije znao da pliva. Ali je iznad svega voleo vode i ribolov.

Pariski doktor matematike, univerzitetski profesor Mihailo Petrović, iznad kreveta držao je uramljenu umesto doktorske, diplomu alaskog majstora. Poznatiji je bio kao Mika Alas, nego po akademskim titulama.

Profesor, koji je na predavanja u Velikoj školi, znao da bane u ribarskim čizmama, imao je i druga interesovanja. Gajio je vinograd na Topčiderskom brdu, i pravio dobro vino koje je više delio prijateljima nego što ga je sam pio. Bio je virtouz na violini i osnovao je ansambl „Suz“, sa tada čuvenim bardom ciganske muzije, Mijom Jagodincem. Znali su besplatno danima da sviraju u kafani, gde je posao loše išao, da bi pomogli kafedžiji da mu posao krene.

Bio je član mnogih svetskih naučnih društava. Dopisni član Srpske akademije nauka, postao je u dvadeset devetoj, a redovni u drideset prvoj godini života. Ali mu je najveći ponos bio, da je u istoriju ribolova ušao sa ulovom soma od 126 kilograma. Za to vreme velike gladi 1920. godine, pecao je ribe na Savi i Dunavu i besplatno delio Beograđanima na Velikoj pijaci, sada Studentski trg. Zbog toga je često kasnio na predavanja na Univerzitetu.

Princ Đorđe Karađorđević i Mihailo Petrović – Mika Alas

Jedno zimsko jutro banuo je u kafanu u Bariču, „na rampi“ i rekao kafedžiji Đorđu Damnjanoviću: „Bogami Đorđe, podloži tu peć bolje da ne purnja, ne dolazi ti prestolonaslednik svaki dan.“ Sa njim u društvu bio je i princ Đorđe Karađorđević, nesuđeni prestolonaslednik. Na dvoru Karađorđevića se govorilo da ga je Mika Alas iskvario, vodeći ga po „raznim baruštinama da love ribu“.

Mihailo Petrović Alas, prvi je uspostavio brodarski prevoz putnika Savom i Kolubarom od Beograda do Obrenovca. To je bilo u proleće 1924. godine. Kupio je parobrod „Karaš“ i oglasio uslove prevoza, izlepivši oglase pred tuđim agencijama. To je privuklo razne radoznalce, avanturiste i izletnike. Zatim su im se pridružili trogvci, zanatlije i drugi poslovni ljudi. Taje je redovna plovidbena linija bila uspostavljena. Leto je te godine bilo kišno i pogodno za plovidbu, ali to dalje nije zanimalo istraživača Miku Alasa. Žurio je da otputuje na daleka mora, a posao je ustupio ljudima željnih posla, Jezdiću i Bakariću. Pod tim imenom pojavilo se novo brodarsko preduzeće i nastavilo plovidbu za Obrenovac.

Ovaj predsednik upravnog odbora, Udruženja bogradskih ribara jednom je izjavio da kada bi morao da bira između katedre i ribarenja, pre bi izabrao ovo drugo. Kada je 1943. preminuo, ribari su mu ukazali posebnu počast. Kovčeg prekriven ribarskom mrežom, nosili su na rukama od njegove kuće na Kosančićevom vencu do Novog groblja.